Dan 15. listopada 2024. godine građani i građanke Umaga i Bujštine pamtit će zasigurno još dugo kao dan kada su s oduševljenjem dočekali, toplo pozdravili i doživjeli ne tako čestu priliku družiti se s predstavnicima Bokeljske mornarice - najstarije bratovštine pomoraca na svijetu.
Na poziv Narodnog sveučilišta u Trstu - Universita' Popolare di Trieste, Bokeljska mornarica tih je dana krenula na višednevnu turneju Italijom, Slovenijom i Hrvatskom, te tom prigodom obnovivši dugogodišnje prijateljstvo posjetila gradove Izolu, Monfalcone, Muggiu i Umag.
Po zanimljivoj legendi, osnovana je 13. siječnja 809. godine, kada su bokeljski pomorci sudjelovali u svečanom preuzimanju relikvija sv. Tripuna. Naime, tom je prilikom brod noseći njegove mošti na putu prema Veneciji, uplovio u Kotor. Danima zbog nevremena brod nije mogao nastaviti plovidbu, pa su tako relikvije zauvijek ostale u Kotoru, a sv. Tripuna grad je proglasio svojim zaštitnikom.
Tijekom dvanaestog stoljeća Mornarica poprima uglavnom vojni značaj, a sredinom trinaestog postaje staleškom udrugom bokeljskih pomoraca. Iz najstarijeg sačuvanog Statuta 1463. godine saznajemo kako je temeljni cilj bratovštine tada bila odgojna uloga i stručna izobrazba mladih pomoraca, socijalno-humanitarni rad, posebno pomaganje siromašnim i nemoćnim članovima.
Bokeljska mornarica kao drevna bratovština kotorskih pomoraca za unapređenje brodarstva i međusobno pomaganje članova, tijekom prošlosti imala je važnu ulogu u organizaciji i jačanju bokeljskog pomorstva i brodarstva i znatno je pridonijela preobražaju Boke Kotorske u snažno pomorsko-trgovačko središte na ovom dijelu Jadranske obale.
Rad je ovoj bratimskoj udruzi bokeljskih, kotorskih pomoraca zabranjivan u više navrata, prvo propašću Mletačke republike 1797. godine, kao i u vrijeme talijanske okupacije Boke od 1941.– 43. godine, kada je djelovanje Bokeljske mornarice bilo nedopušteno.
Za opstojnost Mornarice vrlo je bitna 1859. godina, kada je u Kotoru utemeljeno memorijalno građansko društvo ''Plemenito tijelo Bokeljske mornarice'', organizacija pomoraca navigatora čiji su članovi mogli postati i pripadnici drugih zanimanja. A godine 1935. donošenjem novoga Statuta članstvo se vraća obnovi tradicionalne uloge Bokeljske mornarice, osobito brizi za unapređenje bokeljskoga brodarstva i trgovine.
Po okončanju drugog svjetskog rata Mornarica nastavlja s radom i Statutom iz 1964. godine formira se ''Društvo Bokeljska mornarica'' koje u svom sastavu ima Glavni mornarski odred s admiralitetom na čelu. Prilikom svečanih prigoda odred u odorama i pod oružjem nastupa pod zastavom, svira se Svečana pjesma koju je ispjevao Pavao Kamenarović iz Dobrote i pleše Kolo Bokeljske mornarice s figurama iz mornarskog života.
Godine 1991. na skupštini u Kotoru Bokeljska mornarica donosi novi Statut koji je društvo vratilo osnovnim načelima njegovog djelovanja i u značajne aktivnosti ponovo uvrstilo službeno sudjelovanje u Tripundanskim svečanostima.
Bokeljska mornarica je tijekom svog postojanja doživljavala nebrojene bure i nevere, ali je iz njih sretno isplovila zahvaljujući tisućama članova brojnih generacija Mornarice koji su tokom stoljeća, često uz velike žrtve i u dramatičnim okolnostima stvarali, čuvali i razvijali duhovne, moralne i kulturne vrijednosti koje su i danas prepoznate kao univerzalne.
Ultimativno priznanje za sav svoj rad i trud dobila je, kada je, kao prvo nematerijalno kulturno dobro iz Crne Gore, 2021. godine uvrštena na UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine, što je svakako znatno pridonijelo daljem razvoju i valorizaciji kako Mornarice tako i Kotora, Boke i Crne Gore u svijetu.
Stoga ne čudi topao prijem građana Umaga, koji su Bokeljsku mornaricu Kotor sa članovima iz podružnica Tivat i Herceg Novi uz pratnju članova mjesne muzike Đenovići, dočekali s neizmjernom zainteresiranošću. Odjevena u svoje tradicionalne odore nakon prijema kod gradonačelnika Vilija Bassanese i susreta s predstavnicima javnih i gradskih ustanova i institucija Mornarica je uz pratnju muzike i građana prodefirala ulicama grada do gradskog trga 1. svibnja na kome su pred brojnom publikom nakon svečanog postrojavanja i pozdrava gradonačelnika otplesali svoj tradicionalni ples kolo sv. Tripuna. Oni najmlađi nisu tajili svoje oduševljenje opkolivši nakon nastupa mornare u prekrasnim odorama obasipajući ih znatiželjnim pitanjima i komentarima, dok su odrasli iskoristili priliku da fotografijama trajno ovjekovječe ovaj nezaboravan doživljaj.
Susret s Bokeljskom mornaricom svima je kratko trajao i još jednom je pokazao da nije samo prilika za promociju drevne pomorske tradicije i kulture, već da ovakvi događaji značajni i doprinose razmjeni iskustava, kulturne suradnje, očuvanju kulturne baštine, a osobito međusobne suradnje u očuvanju prijateljskih, povijesnih i kulturnih veza.
Ružica Mitrović Maurović